Meč koji nije imao pogrešnog pobednika
Meč koji nije imao pogrešnog pobednika
Ako je ikada postojao meč u kojem rezultat nije mogao da pokvari utisak, onda je to bio duel Alkaraza i Đokovića na AO26.
Na terenu se sudarilo sve ono što tenis čini velikim: snaga i kontrola, impuls i disciplina, sadašnjost i ono što dolazi. Alkaraz je igrao tenis koji publiku diže na noge – hrabar, agresivan, beskompromisan. Svaki poen bio je izjava.
Đoković je, s druge strane, igrao tenis koji se poštuje. Bez teatralnosti, bez viška energije, ali sa savršenim osećajem za trenutak. Kada je bilo najvažnije, znao je gde da udari – i kada da sačeka.
U tom kontrastu ležala je lepota meča. Nije se postavljalo pitanje ko je bolji, već ko je spremniji za taj konkretan trenutak u vremenu. A to se menja iz godine u godinu, iz sezone u sezonu.
Zato je ovaj meč bio više od statistike i rezultata. Bio je potvrda da tenis ne živi samo od pobeda, već od priča koje ostaju dugo nakon poslednjeg poena.